Jecaj žica pod prstima mađioničara.
Oteo se uzdah iz duše puste.
Ukrao mi suzu poput pravog otmičara.
Gledala sam ciganku.bosonogu,dok pleše.
Crvena haljina oko nogu se svila.
I ja bih njenim stopama išla.
Pod zvijezdama spavala,vatreno ljubila i rujno vino pila.
Hodala sam preko guste trave.
Milovala leptire,ljubila cvijeće.
Dok je drugima zima dolazila,
mene je budilo paperjasto proljeće.
………………………………………………..
Ne čujem više zvuke violine.
Mađioničara nema.Ne svira više.
Ciganka ostarila.Proljeće prošlo.
Samo su ostale oluje i kiše.
Nema komentara:
Objavi komentar