nedjelja, 31. srpnja 2011.

BESKRAJ NEBESKI

Nebo se noćas spustilo na bolne grudi.
Pritiska,steže,guši me lagano.
Uskoro ničeg za mnom ostat neće.
Nit ljubavi,snova,želja nit bludi.

Ruke sam pružila ka kapima svetim.
Da osjetim tečnost života na golom tijelu.
Raširila krila po pozivu prirode.
U beskraju nedosanjanog da vinem se,poletim.

Ostavit ću golo tijelo da leži na putu.
Letjet ću visoko,lagano.
Slobodno kao ptica.
Svit ću se u NJEGOVOM skutu.

Neće biti više boli,patnje ni čežnje.
Krila će mi biti karta u jednom pravcu.
Ka svijetu svetosti,svjetla.
Naći ću mir u zagrljaju NJEGOVE ljubavi nježne.

Nema komentara:

Objavi komentar