Dok mi tijelo razdiru samrtničke muke.
Ovo je dan za mrtve.
Zbog toga i ja prinosim žrtve.
Tijelo je živo,al’ mrtva je duša.
Oči sam sklopila,kao u snu.
Samo još vjetar moju pjesmu sluša.
Tako bih željala da si sada tu.
Podlegla sam noćas za ljubav tvoju.
Predala srce kralju Hada.
Ali još osjećam grešnu čežnju svoju.
Mojim tijelom još želja vlada.
I šta mi je činiti da smrt me uzme u zagrljaj svoj?!
Jer dani za mene su kao doživotna kazna.
Ti nikad najljepši nećeš biti moj.
Za moje osjećaje niko ne smije da sazna.
Zato olovku uzimam u krvave ruke.
Pišem ti pismo oproštaja mili.
Noćas ću prekratiti svoje muke.
Možda će nas smrt nekada spojiti.
Kad u životu nismo skupa bili.
Nema komentara:
Objavi komentar