BESKRAJ NEBESKI

Nebo se noćas spustilo na bolne grudi.
Pritiska,steže,guši me lagano.
Uskoro ničeg za mnom ostat neće.
Nit ljubavi,snova,želja nit bludi.

Ruke sam pružila ka kapima svetim.
Da osjetim tečnost života na golom tijelu.
Raširila krila po pozivu prirode.
U beskraju nedosanjanog da vinem se,poletim.

Ostavit ću golo tijelo da leži na putu.
Letjet ću visoko,lagano.
Slobodno kao ptica.
Svit ću se u NJEGOVOM skutu.

Neće biti više boli,patnje ni čežnje.
Krila će mi biti karta u jednom pravcu.
Ka svijetu svetosti,svjetla.
Naći ću mir u zagrljaju NJEGOVE ljubavi nježne.

Za tebe dragi moj D****

Obgrlit ću te noćas rukama noći.
Sve svoje snove na jastuk ti staviti.
U liku povjetarca na obraz ti doći.
Uz sjajne zvijezde našu ljubav slaviti.

Šaljem ti pjesmu da lice ti zari.
Mjesečevu svjetlost da pute ti obasja.
Nedostaješ mi mnogo,prijatelju stari.
Znaj,u gluhoj noći, na tebe mislim ja.

Čuvam našu ljubav ljubomorno mili.
Ne dam pakosti da nam naruši mir.
Nastavit ćemo tamo gdje smo nekad bili.
Ispunit ću svaku ti želju,zamisao,hir.

Noćas ti pišem,kao i uvijek prije.
Srce ti šaljem putem pjesme.
Niko mojih misli,osim tebe,dostojan nije.
Niko ovo naše uništiti ne može,ne smije.

Zato lijepo mi sanjaj leptiriću mali.
Budnim okom zvijezda nad tobom ću bditi.
Nastavit ćemo tamo gdje smo jednom stali.
Vodit ćemo ljubav i lude snove sniti.

VIRTUOZ

Zvuci gitare ponovo bude u duši sjetu.
Izvlače note iz dubine srca.
Osjećam se sićušnom.
Samom na ovom bijelo svijetu.
Kao da svaki zvuk iz stare gitare
na vrata boli uporno kuca.

Ne mogu se oduprijeti pjesmi tuge.
Nit prstima tog vještog svirača.
Oh tužne note,moje vječne druge.
Svirajte glasno,brzo,uporno.
Budite jače od moga plača.

O virtuozu vrli,
što prstima kidaš rasplamsale niti.
Utkao si dušu u svaki slog,stih.
Ja želim dio tvoje pjesme biti.
Ispuštati muziku pod milovanjem
vještih prstiju tih.

Ja želim se prepustiti,
utopiti u te divne tužne zvuke.
Da dušom kroz muziku param crne noći.
Želim odploviti u neke nove luke.
Čežnju utopiti u te tamne oči.

ĆUTIMO LJUBAV

Ćutiš…
Ćutim…

Znaš da znam.
Znam da znaš.

I opet…
Ništa nemamo.
Osim tišine.

Ćutiš…
Ćutim…

A voliš da voliš.
I volim da volim.

Mada…
Kako?
Kada?
Gdje?

Ćutiš…
Ćutim…

A tako bi mi rekao.
Tako bih ti rekla.

I sve bi oko sebe uništili.
Sve bi samo jednom riječi pogazili.

Nismo mi dostojni tuđe patnje!

Zato…
Ćuti!
I ja ću ćutati.
I voljeti!

UPUTSTVO(za sve vještice)

Tri struka bosiljka,

među prste ruzmarina.

Potopljeno u jutarnjoj rosi,

za ljubav vradžbina.

Uz mjesečevu svjetlost

i plesu na vodi.

Vjetar će ti šapnuti

šta će da se dogodi.

Metla će ti služiti

da pometeš napasti.

A nož oštri

za rezanje pakosti.

Talisman plavi

oko vrata da nosiš.

Pomoću njega

nevoljama da prkosiš.

Sedam malih čvorova

na uzicu zaveži.

Svakoj zloj osobi

put do tebe bit će teži.

Kada veče padne

ti zapali svijeće.

Za pročišćenje duha

i postizanje sreće.

Ako vas je više,

uhvatite se jedna za drugu.

Šapnite vradžbinu

i bit ćete sigurne u vještičjem krugu.

OTROVNA!

Kad zagrizeš me kao sočnu jabuku
shvatit ćeš koliko puna otrova sam.
Kad srce mi ponudiš na pladnju,
uništit ću te onako kako samo ja znam.

Žao mi biti neće gledati ti oči suzne,
nit' trzaje ti bolne,sve do samog kraja.
Nisam ja dragi anđeo,
ja sam samog vraga snaja.


Iscjedit ću iz tebe svaku kap čežnje.
Ni bogovi Olimpa neće ti pomoći.
U mom licu šumske vile
nisi prepoznao palog anđela noći.


Ja hranim se tvojom čežnjom.
Patnja tvoja za mene je slast.
Kad budeš slomljen,satrven.
To bit će pobjeda moja,ushićenje,neprevaziđena strast!

ISKUŠENJE...

Vrelina je u zraku.
Latino muzika svira.
Tijela se sudaraju u mraku.
Mene pogled na tebe dira.

Tako si zavodljiv i sladak.
Tako mirišljav i lijep.
Kad kliziš niz mene,tako gladak.
Da te ne primjeti čovjek mora biti slijep.

Tako bih te probala.
Ukrala ti sokove,oblizala.
Gdje god da odemo
prašina bi se dizala.

Moram da te probam
da li si mi po mjeri.
Na spisak da te dodam
moj likeru cherry.

Svako svoj krst nosi

Davno sam priznala sebi
da to sam što ne bih trebala biti.
Priznala i prihvatila.
I ćutim…
Ćutim u sebi o sebi.
Nijemo nosim svoj krst.
Bez suze i uzdaha.
Naučila sam igrati po tuđem taktu.
Precizno.
Kako se očekuje.

Dodjeljena mi uloga.
Odigraću do kraja.

Čudakinja.
Nakaza.
Rekli bi neki…
Zašto?!
To sam ja.
Prava ja.
Zar nemate hrabrosti da volite me?
Takvu kakva jesam.
Zar ne razumijete?!

Ja sam se rodila takva.
Baš kao što je ONA-ONA,
ON-ON,
OVAJ-OVAJ.
Tako sam ja samo JA.
Ali zbog vas, ljubljeni moji,
postala sam neko drugi.

Zar vas ne bi usrećila moja sreća!?
Zar me ne možete voljeti zbog onog što jesam?
A ne zbog slike koju vidite.

Teško je kad sami moramo
svoj krst nositi.
Biti ono što drugi žele.
Ćutati.
U strahu da ne ostanemo sami.
A opet…tako sami smo.

Ne.
Neću plakati.
Suze su za slabiće(tako kažu).
Ne mogu reći da sam heroj.
Ali…
Hrabro ću ćutati.
Do kraja.
Ne trebaju mi parade,ordeni.

Svako svoj krst nosi…

Svi ćemo mi Bogu na istinu!

DRUGARICE

Nekad smo bile četvorka crna.
Uvijek skupa,jedna uz drugu.
Spajala nas veza,jača nego krvna.
Dijelile smo radosti,snove,tugu.

Gradovi svi naši su bili.
Sunce,mjesec,planeta svaka.
Smijali se,lumpovali,do zore pili.
Nismo se bojali ni demona,ni mraka.

Rame za plakanje,podrška u zlu.
Niko nam ništa mogao nije.
Jedna za drugu uvijek smo bile tu.
Nismo dozvoljavale da se suza lije.

Godine prođoše,tako i mi.
Svaka svojim stazama ode.
Polako se rasprhnuše zajednički sni.
Nismo više skupa na putu do slobode.

Od četvorke crne osta dvije nas.
Još uvijek iste,blesave,čile.
Još do zore pjevamo i smijemo se na sav glas.
Pozitivno lude, kao što smo uvijek bile.

Nećemo dati ni vremenu ni ljudima
da prekinu prijateljstvo koje nas veže.
Uvijek ćemo vjerovati bajkama,čudima.
Bodriti jedna drugu kad nam bude bilo najteže.

PUSTI ME!!

Ne pitaj više za mene.
Zaboravi mi ime,lik,glas.
Umorne su ove pobjeljele zjene.
Ostala su sjećanja.Nema više nas.

Ne traži mi poljupce,usne su presušile.
Ni osmjeha za tebe više nemam.
Nade u bolje sutra već su me ugušile.
Snage nemam da prazne snove snijevam.

Odustani molim te!Nađi žrtvu drugu.
Mene si slomio.Uništio skroz.
Ja dobrovoljno liježem na šine,prugu.
Manje će boljeti kad pregazi me voz.

Ni da me kamenuje ljudi trista
neće boljeti kao ljubav tvoja.
Posle tebe ja više nisam ista.
Nakon tebe nisam više svoja.

Ostavi me danas,dok živa sam još.
Već sutra od mene neće ostati ni sjena.
Odkupit ću se od tebe.Dat ću i poslednji groš.
Previše mene u meni ima,da bih bila samo tvoja žena.

Jer...samo sam dijete

Nemojte me kleti
zbog suza utopljenih u postelju od oblaka.
Niti me poprijeko gledati
zbog osmijeha istkanih od latica ruža.
Ne zamjerite što na grudima mi
utisnut od rođenja biljeg,oznaka.
Niti što se ova moja duša
prema vama pruža.

Jer…samo sam dijete
što noćima pleše po zrakama zvijezda.
Ne želeći zlo
ni dobrom ni lošem.
Samo obična duša
u želji za svijanjem gnijezda.
Ne sebičnom ljubavlju i ludom željom
kroz život sam nošen.

Ne gledajte poprijeko usne moje
biserju kikotavim u osmjeh razvučene.
Ne kunite oči plačne
kroz koje patnja riječi zbori.
Spustite cjelove,anđeoske,čiste.
Rasplamsajte vatru osjećanja,
nek u grudima vječno gori.

CRNE MISLI

Ovih dana me crne misli hoće.
Pretala sam im se opirati,
postala im saveznik…
**************************
Kako bi bilo ljepo dobiti na lutriji.
Ili pak banku opljačkati,
mada rizično je.

Ne!
Ne trebaju mi pare za ugidan život.
Niti skupe haljine,provode,nakit.

Hoću da potplatim smrt!!
****************************
Unajmila bih plaćenog ubicu.
Ali ne nekog uličara.
Najboljeg,najvještijeg.
Profesionalca…

Kada bude plaćen
da obavi posao kako treba.

Ne bih željela da me brzo ubije.
Nego polagano,dušu da mi vadi.

Da me teško izumiranje tijela
podsjeti na sitne sreće što u životu imadoh.
Jer…
Drugačije se ne mogu sjetiti.

Bilo bi tako lijepo potplatiti smrt!

Samo je šteta što sam sirota.
Ne igram lutriju.
Hrabrosti nemam za pljačku banke.

Preostaje mi samo živjeti.
I maštati o profesionalcu…
*****************************
BOGATI U SVEMU IMAJU POVOLJNOSTI!!

Kažu...ali kog' je briga

Volim da pjevam,jako,glasno.
Dok stakla na prozorima pucaju.
Odvrnem muziku do daske i plešem strasno.
Dok bijesne komšije na vrata kucaju.

Kažu da sam ne moralna!

U krotim vjetar,mjesto ljuljaške da mi bude.
Njišem bokovima,dok gledaju me razgoračene oči.
Uživam zaprepastriti bijedne ljude.
Na pomen moga imena pritisak da im skoči.

Kažu da sam naopaka!

Volim da munjama gađam radoznale stvorove.
Prosipam mirise nabujalog tijela.
Da ih gledam sa visine kao smrdljive tvorove.
Dok dušu mi hrane božanska jela.

Kažu da sam razvratna!

I nikad nisu sigurni šta će sledeće biti.
Koji potez ove čudne žene.
Samo nek znaju da suze će liti
ako zavire u prostorije duše njene

Jača sam od njih!!!

BEZ IZLAZA

O pogledaj nas,TI,besmrtniče!
Smiluj se na naše izgubljene duše!


Dosta smo patili.
Grijehe kajali.
Dosta se mučili.
Na greškama učili.

Dozvoli da se noćas molimo.
Da okajemo grijehe naših predaka.
Oprosti našim predhodnicima.
Da bar mi u miru živjeti možemo.

Evo molim se noćas za oprost grijehova mojim pretcima.
Mom unazad devetom koljenu.

Oprosti im preljube,
čedomorstva,
laži,
lopovluke,
ubistva,
prevare,
grešne misli,
grešna dijela.

Noćas se molitvi predajem cijela.

Smiluj se,TI,najveći od svih!

Zbog idućih pokoljenja.
Zbog ne dužnih nam potomaka.

Nek žive punim plućima.
Da im život bude drag.
Da im dani budu ispunjeni pozitivnim čudima.
Nek bar oni uspiju preći raja prag.

Usliši ove suze što ti pred noge stavljam.
Primi pokajanje moje,u ime mrtvih i ne rođenih.

Daj nam utočište SVEVIŠNJI.
Obgrli nas ljubavlju čistom.

Nauči nas da budemo bolji.
Zarad unuka naših.

Otvori nam oči ka svjetlu vječnosti!!

DRHTAJ TIJELA,ŠUM NA SRCU

Gledala sam te kako plačeš.
Sladila se svakom tvojom suzom.
Šutnula sam te kao poslednje “pašče”.
Osvetila se za sve ono što si od mene uzeo.

Ni treptaj oka,ni drhtaj tijela
nisu odali patnje moje.
Osveta je pala,baš kako sam htjela.
Ne dam da mi drugi sudbu šiju,kroje!

Tišinu je probijao samo šum tvog srca kako kuca.
Dok si cvilio kao napušteni pas.
Kod tebe bar šumi,
dok meni si isčupao svaki dio srca.
Zbogom gubitniče!
Zaboravi na nas.

NEVJERNA

Noćas ću ti biti nevjerna!

Predat ću se valovima mora.

Nek’ zapljuskuju strasno vrele obale moje.

Kad tebe nema da gasiš vatru.

Predat ću se sjajnom mjesecu.

Nek uživa u pogledu na bijelinu moje puti.

Kad tebe nema da pogledom maziš me.

Noćas ću ti biti nevjerna!

Predat ću se kapima kiše.

Nek padaju po usnama žednim.

Kad tebe nema da me napojiš poljupcima strasnim.

Predat ću se odanoj mi tami…

U zagrljaju njenom ću se utopiti.

Kad tvojih ruku nema da uzmu me u zagrljaj sreće.

Noćas ću ti biti nevjerna!

                                                                  Noćas ću postati besmrtna!

                                                                         

MASKA

Jutros sam ustala sa tvojim imenom na usnama.
U ogledalu ugledah poznat mi lik.
Zrake sunca u dubine patnje sam potopila.
Na vrhu ledenog brijega ostavila sam krik.

Dok na licu mi osmijeh,u biti sam mozukla.
Samo lažna sreća krasi mi usta.
Na kamenu pustaru halju zablude sam navukla.
Izvor je presušio.Ostala sam pusta.

Hodim kroz masu tražeći spas.
Od čovjeka do čovjeka.Od ruke do ruke.
Dozivam te,ne ispuštajući ni glas.
Dođi.Ukroti vjetrove,smiri salauke.

Moja polja života suša je pokosila.
Rijeke nade otekle u drugo more.
Zabludama,lažima ja sam se zanosila.
Crne noći progutale su sve moje zore.

Opet ću noćas navući halju laži.
Na goli vrat lažni sjaj.
Nanovo ću se predati pohoti,draži.
Plesat’ ću po zvjezdanoj stazi.
Kao da nije svemu došao kraj.

OKTOBAR

Oktobar je divan mjesec!

U njemu sve umire…

Lišće pada sa grana.

Trava žuti i vene.

Svi slušaju kreštanje vrana.

Niko ne obraća pažnju na mene.

Oktobar je divan mjesec!

U njemu sve umire…

Danima padaju duge kiše.

Hladnoća svaku radost uze.

Srce kuca slabije,tiše.

Sa kapljicama se stapaju i moje suze.

Oktobar je divan mjesec!

U njemu sve umire…

Magle su guste,olovne,teške.

Sve je kao u bunilu dugog sna.

U oktobru izgledaju ispravno i greške.

Jednog oktobra usnut ću i ja.

TAKVA SAM

Jednog trena sam kurva,
već drugog uzvišena svetica.
Kada poželiš ja sam iskusna,
a po potrebi sam djevica.

U kući savršena domaćica.
Odana supruga i uzorna majka.
Rame za plakanje,dobra drugarica.
Život sa mnom često je pakao,
a isto tako često i bajka.

Po nekad tako gruba,otrovna,drska.
Život pored mene nije ti lak.
Nekad sam tanana,lomljiva kao trska.
Po nekad sam svjetlo,a najčešće mrak.

Život ću dati,meso i krv.
Onda kad želim te,volim te.
Ako te počnem gristi kao crv,
zgriješio si.
Mrzim te!

Jednog trena sam vrela,
već drugog hladna kao led.
Dođi dok predajem se cijela.
Pokupi sokove,mirise i med!

DAN ZA UMIRANJE

Uzimam olovku u krvave ruke.
Dok mi tijelo razdiru samrtničke muke.
Ovo je dan za mrtve.
Zbog toga i ja prinosim žrtve.

Tijelo je živo,al’ mrtva je duša.
Oči sam sklopila,kao u snu.
Samo još vjetar moju pjesmu sluša.
Tako bih željala da si sada tu.

Podlegla sam noćas za ljubav tvoju.
Predala srce kralju Hada.
Ali još osjećam grešnu čežnju svoju.
Mojim tijelom još želja vlada.

I šta mi je činiti da smrt me uzme u zagrljaj svoj?!
Jer dani za mene su kao doživotna kazna.
Ti nikad najljepši nećeš biti moj.
Za moje osjećaje niko ne smije da sazna.

Zato olovku uzimam u krvave ruke.
Pišem ti pismo oproštaja mili.
Noćas ću prekratiti svoje muke.
Možda će nas smrt nekada spojiti.
Kad u životu nismo skupa bili.

BILO I PROŠLO

Slušala sam violinu kako ispušta tužne zvuke.
Jecaj žica pod prstima mađioničara.
Oteo se  uzdah iz duše puste.
Ukrao mi suzu poput pravog otmičara.

Gledala sam ciganku.bosonogu,dok pleše.
Crvena haljina oko nogu se svila.
I ja bih njenim stopama išla.
Pod zvijezdama spavala,vatreno ljubila i rujno vino pila.

Hodala sam preko guste trave.
Milovala leptire,ljubila cvijeće.
Dok je drugima zima dolazila,
mene je budilo paperjasto proljeće.
………………………………………………..
Ne čujem više zvuke violine.
Mađioničara nema.Ne svira više.
Ciganka ostarila.Proljeće prošlo.
Samo su ostale oluje i kiše.

BEZ JUČE I SUTRA

Isčupao si mi osmjehe,
nesrećniče.
Nije te briga za moje sutra.
Sjekirom ne umoljivog dželata
isjekao si sva sunčana jutra.

U rukama krvavim daviš mi želje.
Konopcima vežeš ustreptale snove.
U očima mi ugasio odsjaje zvijezda.
Na poklon mi donio samo patnje nove.

I dalje se ceriš nakazo bola.
Patnjom duše uveliko se pojiš.
Komadi onog juče odavno su truli.
Žrtvu poroka u crveno bojiš.

Ni svi anđeli nebeskih visina
ne mogu pomoći anđelu tame.
Tvoja me želja na vješala odvede.
Moje su noći ostale same.

Još samo po nekad u satima kasnim
uzdah se čuje.Dočekuje jutra.
Šta je žena bez ljubavi svoje?!
Bez onog starog juče i nekog novog sutra.

VOLIM TE!

Kao krila leptira,noćas,
tvoj dah me pomilovao po uhu.
Znadoh da sve je privid,
al’ osjetih te tako jako.
Ugledah pogled ti vreo.
Osjetih nježnu ruku.
Skupih se u krilu tvom.
Uvijek sam voljela tako.

Glas me ljubavi prenu.
Žubor ne mirne rijeke.
Poljubiše me usne vrele.
I ako bjehoše daleke.
“Volim te” kroz noć se ote.
Nebo ispusti suze.
Zvuk budilnika me trže.
Još jedan san mi te uze.

Noćas ću opet sa tobom
plesati po mjesečevom putu.
Poljupci naši će biti
odsjaj zvijezda u noći.
Ljubomorno ćeš me grliti,
držati čvrsto u skutu.
Neću se bojati rastanka.
Znam,uskoro ćeš ponovo doći.

Pogledi

Gledao si me…
Drugačije.
Zagonetnije.

Ničiji pogledi nisu bili ni slični tvom pogledu.

Sretala sam te…
Svakog dana.
Na istom mjestu.

Samo nas je ulica dijelila.

Osmjehivala sam se…
Ohrabrena.
Osmjesima tvojim.

Neko je i mene primjetio.

Odlučila sam…
Prišla.
Podigla pogled.

Suze očaja potekle su iz očiju mojih.

Ispred mene je stajao slijep čovjek!

Ja bijah veći slijepac od njega!

KAD ŠKORPIJA LJUBI

Ja sam mala škorpija
sočnih,vrelih usana.
Tako bih te probala,
poljupcima trovala.

Usne bih ti grickala,
u zagrljaj stiskala.
Od čežnje i ludila
strasno ja bih vriskala.

Otrov moj bi popio.
K’o šećer se topio.
Kada bih te grlila.
Dovela do ludila.

Ti si moja pjesma.
Koža ti je tijesna.
Za mnom si poludio.
Tijelo mi ponudio.

Zvijezde jače sjaje.
Mjesec sretno pjeva.
Nek strast ova traje.
Nek grmi i sijeva!!

CCCC MA NIŠTA OD LJUBAVI

Krenula sam.
Stala.
Baš sam nisko pala.
I srce i dušu
propalici dala.
Podarih mu ljubav.
On se na to smije.
Kaže nikad ljubav
nikom dao nije.
Baš je njega briga
za čežnje mog srca.
Niti ga je briga
dal’ je živo,kuca.
Hajde “mali”jednom
dodji malo sebi.
Vidiš da sam dušu
poklonila tebi.
Kad blistaju zvijezede,
kad te grije sunce.
Nije to od vremena,
to je moje srce.
Kada kiša pada,
to su moje suze.
Pokvarenjak jedan
moju dušu uze.
Pusti sada gordost
folirantu jedan.
Mojih osjećanja
nisi mnogo vrijedan.
Krenula sam.
Stala.
Baš sam nisko pala.
Od mangupa jednog
poljupce bih krala.