Sve ove patnje,ljubav i snovi.
Zar tako sam slaba da opet mislim na tebe?
Teški su,druže,ovi okovi.
Ponovo papir u ruci držim.
Redam slova,rime i riječi.
Na radiju zvuci Tarjinog glasa.
Muzika što boli me,ubija i liječi.
Sama sebe bih pljunula u lice.
Jer slaba sam na tvoje gorko slovo.
Gazim u vodu ne bih li utopila osjećaj.
No sve staro u meni traje kao da je novo.
Pojačaću još više muziku smrti.
Nek lagano ubija me anđela glas.
Stavljam tri tačke na kraju stiha.
Možda nekad nastavi se za nas...
Nema komentara:
Objavi komentar