Smeta mi sunce i njegov sjaj.
Razdragani smijeh što treperi u zraku.
Osjećam da blizu je,došao je kraj.
Svoju trunku mira nalazim u mraku.
Jer njegove halje kriju oči plačne.
Ruke skršene,ledene u krilu.
Jedino spasenje ove noći mračne.
Prigrlih ja tamu,drugu moju milu.
Ne mogu da gledam ovo toplo sunce,
koje moju tugu otkriva pred svima.
Jer i kada grije,ledeno je srce.
Jedino u mraku za me mjesta ima.
Svakog novog dana ono sam što nisam.
Žena sa osmjehom i hiljadu lica.
Po kom je pravilu ovaj život pisan?
Da sreću ne izmami ni jato zlatnih ptica.
I ponovo sklupčah ovo bolno tijelo,
i zaklopih kapke neka sniju san.
Nek proživi tren koji nije smjelo.
Uskoro će svanuti još jedan crni dan.
Razdragani smijeh što treperi u zraku.
Osjećam da blizu je,došao je kraj.
Svoju trunku mira nalazim u mraku.
Jer njegove halje kriju oči plačne.
Ruke skršene,ledene u krilu.
Jedino spasenje ove noći mračne.
Prigrlih ja tamu,drugu moju milu.
Ne mogu da gledam ovo toplo sunce,
koje moju tugu otkriva pred svima.
Jer i kada grije,ledeno je srce.
Jedino u mraku za me mjesta ima.
Svakog novog dana ono sam što nisam.
Žena sa osmjehom i hiljadu lica.
Po kom je pravilu ovaj život pisan?
Da sreću ne izmami ni jato zlatnih ptica.
I ponovo sklupčah ovo bolno tijelo,
i zaklopih kapke neka sniju san.
Nek proživi tren koji nije smjelo.
Uskoro će svanuti još jedan crni dan.
Nema komentara:
Objavi komentar