Iskrojit ću samo svoj svijet.
Bit će sašiven od najfinije svile.
Ukrasit ću ga balončićima od sapunice.
Napravit ću krila.
Anđeoska,bijela.
Od krep papira i purpurne čipke.
Namirisat ću ga mirisom crvenih ruža.
Preliti žuborom potoka.
Oviti pjesmom sjenica.
**************************************
Uzela sam makaze u ruke
i počela!
Svila je bila suviše migoljava.
Svaki rez otišao je na krivu stranu.
Balončići su bili previše krhki.
Nisu izdržali ubode igle.
Nisam ih uspjela prišiti
na sve one snove koje sanjah.
Nisam uspjela pronaći krep papir
one boje,bijele.anđeoske.
U trgovinu su imali samo žute i prljavo roze.
A niti čipka nije pristajala uz njih.
A tek ruže...
Zima je.
Ne cvatu.
One iz cvjećare su kao plastične.
Rukama sam zahvatila vodu sa potoka.
Umrla je...
Umro je taj dijelić nje,
dijelić koji sam odsjekla od izvora.
Nikad više nije zažuborila.
Sjenice su samo ćutke promatrale
sve moje uzaludne pokušaje.
Kao da su suosjećale sa mojim promašajima
Nema komentara:
Objavi komentar