Usamljene duše

Sutra bih umrla kada bih znala
da ćeš me čekati na ulazu u raj.
Disala sretno na kraju staze
jer mučnom životu došao je kraj.


Sutra bih legla u crvenu zemlju,
zelenilo da prekrije hladno mi tijelo.
Samo kad bih znala da tamo negdje
ponovo cvate ono što je svelo.

Kada bih samo sigurna bila
da oči će moje negdje tvoje sresti
i da ćemo negdje k'o što nikad nismo
našu ljubav kroz osmjehe plesti.

Sutra bih mili bacila tijelo
i dušu svoju sa tvojom splela
kada bih znala da tako će biti
da bit ćeš jednom moj i ja tvoja cijela.