Nijema pričalica

Polažem pravo na to da ti ne kažem ništa.
Čak i onog trena kad slutio budeš.
I kad negdje u titraju zelenila
otkriješ svoj lik.

Ćutaću.
Onako kako nikad umjela nisam.
O nekim stvarima je grijeh zboriti.
Polažem pravo na neizgovaranje prećutnog.

I kad budeš nagovjestio sve tišine naše
pravit ću se luda.
Jer kuda?
Kuda bih sa tim neizrečenim stigla ako kažem?...

Zato polažem račun na tišinu
od sad pa na vijek vijekova.
Mislim da sve ti je rečeno
ćutanjem ove pričalice.