petak, 4. studenoga 2011.

Nekad,negdje

Negdje na istoku sjećanja
pomilovala sam te mislima.
Dok u šaku sam stiskala
osmjeh koji sam voljela.

Negdje na zalasku svitanja
oči sam ti slikala
kistom od purpurnih odsjaja
čovječe mojih kajanja.

Zadnji put smo se stisli
negdje u kutu misli.
Poslednji zagrljaj ispleli.
Vrijeme nas promjenilo.
Isti smo al' nismo isti.

Nema komentara:

Objavi komentar