Prazni ljudi

Malo sam se pogubila između praznih likova
što ne znaju istinski ljubiti nit srce drugome dati.

Njihova ravnodušnost me prepala,ruke kao od kamena,
oči mračni tuneli,osmjeh izgubljen na cesti ničega.

Usne su im se micale kao da govore nešto
a ni glasa ljepote iz njih ne izađe.

Riječi ljubavi moje sakrivala sam lukavo,vješto,
u vrijeme mržnje,da niko mi ih ne ukrade.


I nikad mi jasno biti neće ko baci me u ovu scenu,
Gdje glavni likovi brzo budu na zidu plača.



Ne znam ko je režiser,al izabrao je pogrešnu ženu.
Ispod krinke nježne krije se ljubav i svjetlost od svake tame jača.