Samo jedan put

Šta ću ja koja nikad na kiši plesala nisam
sa nekim ko zna korake?
I da li sam uzalud trčala luda
za godinama što su davno odmakle?

Šta da radim ja koja nikad nisam
vrhovima prstiju dotakla dugine boje?
Što željela sam sutone podjeliti sa očima
onim najljepšim što ne bijahu moje.

I zašto sada da pišem pjesme
ljubavne,slatke,kad u njima nisi?
Jer i kada ćutim i krijem riječi
u svakom mom dahu još uvijek ti si.

Ne reci mi zbogom zabludo moja
zapleši bar jednom pod kapima kiše.
Pomiluj me osmjehom bar ove noći
nek trepet srca ljubavlju diše.

Prazni ljudi

Malo sam se pogubila između praznih likova
što ne znaju istinski ljubiti nit srce drugome dati.

Njihova ravnodušnost me prepala,ruke kao od kamena,
oči mračni tuneli,osmjeh izgubljen na cesti ničega.

Usne su im se micale kao da govore nešto
a ni glasa ljepote iz njih ne izađe.

Riječi ljubavi moje sakrivala sam lukavo,vješto,
u vrijeme mržnje,da niko mi ih ne ukrade.


I nikad mi jasno biti neće ko baci me u ovu scenu,
Gdje glavni likovi brzo budu na zidu plača.



Ne znam ko je režiser,al izabrao je pogrešnu ženu.
Ispod krinke nježne krije se ljubav i svjetlost od svake tame jača.

Usamljene duše

Sutra bih umrla kada bih znala
da ćeš me čekati na ulazu u raj.
Disala sretno na kraju staze
jer mučnom životu došao je kraj.


Sutra bih legla u crvenu zemlju,
zelenilo da prekrije hladno mi tijelo.
Samo kad bih znala da tamo negdje
ponovo cvate ono što je svelo.

Kada bih samo sigurna bila
da oči će moje negdje tvoje sresti
i da ćemo negdje k'o što nikad nismo
našu ljubav kroz osmjehe plesti.

Sutra bih mili bacila tijelo
i dušu svoju sa tvojom splela
kada bih znala da tako će biti
da bit ćeš jednom moj i ja tvoja cijela.

Htjeti nije isto što i uraditi(ili kako sam bila kukavica)

Htjela sam skočiti pod točkove ljubavi zabranjene.
Jednom u životu htjela sam,ali...

Zašto je ljubav zabranjena?

Može li ljubav biti pogrešna?


Zar ljubav nemože biti samo i jednostavno ljubav?!




Htjela sam skočiti pod točkove ljubavi zabranjene.
Jednom u životu htjela sam,ali...

Previše sam razumna za takvo što.

Previše sam odana za takvo što.


Ili sam već pri samoj pomisli izdajica?


Htjela sam mnogo toga...



Ako reinkarnacija postoji onda u nekom drugom životu...

Nijema pričalica

Polažem pravo na to da ti ne kažem ništa.
Čak i onog trena kad slutio budeš.
I kad negdje u titraju zelenila
otkriješ svoj lik.

Ćutaću.
Onako kako nikad umjela nisam.
O nekim stvarima je grijeh zboriti.
Polažem pravo na neizgovaranje prećutnog.

I kad budeš nagovjestio sve tišine naše
pravit ću se luda.
Jer kuda?
Kuda bih sa tim neizrečenim stigla ako kažem?...

Zato polažem račun na tišinu
od sad pa na vijek vijekova.
Mislim da sve ti je rečeno
ćutanjem ove pričalice.

TRAGALAC

Tražio si me po kutovima napuštenih ulica.
U  očima drugih žena.
Tražio si me u hladnim svitanjima.
Između razdoblja mjesečevih mjena.

Tražio si me u oknima praznih kuća.
U koracima po pločniku tvog grada.
Tražio si me u riječima između redaka pjesme.
Tražiš me i sada...

A tako sam ti blizu...

Tu,sa lijeve strane tvojih grudi.

Ja sam tu...

U onim trenutcima kad svijet ti se ruši.
Kad sav teret osjetiš na duši.
Znaj da tu sam da te podržim.
Osmjeh da ti darujem,
za ruku te držim.

Nota za mene

Zasviraj pri zalasku sunca
jednu tužnu notu za sve moje tuge.
Neka klavir bijeli pusti dušu svoju.
Osim note tužne nemam želje druge.

Prstima prevuci tipke nek jecaju.
Kao što je srce jecalo u boli.
Nek pjesma ponese dušu ustreptalu,
nek opije melodija tuge moje dvori.

Zasviraj poslednju notu svoje strasti.
Neka kida dušu koja zalud ljubi.
Pjesma neka bude most koji spaja
sve ono što rastaviše nama bliski ljudi.

Ljubljeni

Pisat ću ti pjesmu o ljubavi vječnoj,
gdje vrtovi sreće zriju vazda isto.
gdje potoci blagosti teku nepresušno.
Mjesto gdje je osjećanje u dušama čisto.

Naslikat ću dragi sliku,utkat ljubav svoju.
Kistom vjere neka boje na njoj zamirišu.
Oslikat ću dva srdašca u cvijet sakrivena.
neka crte tvoga lika ljubavlju odišu.

Podarit ću tebi pjesmu da ti sreću zbori.
Neka slavuj mali tebi moje snove poje.
Pod prozorom dok na jastuk glavu u san spuštaš.
Da ti sanak lagan veze ovo srce moje.

Vatreni dodir

Dotakao si epicentar moje želje.
Vulkan je proradio,iznova
i ovu noć.
Lava se slijevala niz vrele prepone.
Svojom čvrstinom usadio si mi moć.


Pekli su poljupci vlažne usne.
Drhtaj je odavao poziv na strasne
ljubavne bludi.
Jecaj je parao tišinu skladnu.
Dok dah je tvoj ljubio moje bijele grudi.


Ni hladni vjetar uspio nije
ohladiti vatreni dodir dlanova tvojih

u ovoj zanosnoj,zvjezdanoj noći.
Osjećaj,bujica,što obuzeli su nas mili.
Nikada neće i ne može proći.

Kap u univerzumu

Gubim se pod pogledima zvjezdane prašine.
Dok prste pružam ka Neptunu.
Ni mjesec neće biti svjedok Venerine patnje.
Što Mars joj zadade svojim podrugljivim milovanjem.

Grudi rasporih ledenim brijegom.
Nek iscure osjećaji.
Nek se ugasi plamen
što dušu mi grijao vijekovima.

Stopit ću se neprimjetno sa zvijezdama lepršavim.
Pomazit ću te vjetrovima sjevernim.
Udahnut ću ti život,ti mlađahno stablo zabluda.
Živjet ću kroz tebe,neznani moj.

Cure mi oči zadnjom suzom patnje.
Kap u univerzumu ostaje kao dokaz postojanja,
jedne ljubavi,jedne patnje,jedne iluzije.
Samo kap ostaje stopljena sa ništavilom.

Dan i Noć

Samo ti znaš jednim pogledom ubiti radost trenutka.
I jednom riječi da srušiš mi svijet.
Ledenim izrazom lica da slediš mi krv u žilama.
Krila da podkrešeš što bila su spremna za let.

Samo ti znaš sjajem u očima da zvijezde sa neba skineš.
Milinom toplog glasa da vratiš snagu u mene.
Osmjehom na punačkim usnama da okupaš maleno srce.
Simfoniju anđeoskih krila da usadiš u dušu žene.

Bez tebe ne bi bilo gromova,oluja nit kiše.
Ne bih znala šta je patnja i bol srca.
Bez tebe ne bih vidjela dugu nit prekrasne boje njene.
Ne bih umjela uživati u toplini blistavog sunca.

Nekad,negdje

Negdje na istoku sjećanja
pomilovala sam te mislima.
Dok u šaku sam stiskala
osmjeh koji sam voljela.

Negdje na zalasku svitanja
oči sam ti slikala
kistom od purpurnih odsjaja
čovječe mojih kajanja.

Zadnji put smo se stisli
negdje u kutu misli.
Poslednji zagrljaj ispleli.
Vrijeme nas promjenilo.
Isti smo al' nismo isti.