A ja bih da živim!

Ptice na granama
poje čudne pjesme…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

I kao da ne znaju
da to se ne smije.

Smrti!
Smrti!
Smrti!

I psi na ulici
na mjesec cvile…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

Uz vene ledene
čudni trnci gmile…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

I prosjak na mostu
tugaljivo prosi…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

Gospođica tama
moje svjetlo nosi…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

BOŽJA DJECA

Božja smo djeca,
tako drugi vele.
U krilu Njegovom zreli i stasali.
Zbog čega smo onda
mimo naše želje
ogrezli u grijehu,tako nisko pali?

Putevima našim
razastro je cvijeće.
Da nam bose noge tamjanom mirišu.
Nama nikad dosta.
Mi bi tuđe sreće!
Ljepše nam je nebo gdje tuđini dišu.

O Čovječe vrli
sagni ludu glavu!
Pomol’ se za one koje srce mije.
Tek kada se daš
osjetit ćeš pravu
Božju svjetlost toplu što nam duše grije.

Da sjetiš se mene

Izgubila sam se...

Negdje između redaka
što drhtavom rukom ti pisah.
Želeći u stih da stavim sve trzaje bijedne duše.

Sve želje što grudi mi guše...

No od silne želje ne mogoh
ni slova ti reći mili.

JESMO LI IL' NISMO BILI?!
*******************************************
Izgubila sam se...

Između dvije note
što srce je sviralo tebi,
k'o molitvu za miran kraj.

Ne,za nas nije raj...

Nama tijela izdaju duše.
Odvešće nas do dna.

POSTOJIMO LI TI I JA?!
****************************************
Izgubila sam se...

I iznova pronašla sebe
u pogledu tužnoga sanjara,
koji snove moje čarka.

Nije li sve ovo varka...

Taj osjećaj što titra u nama.
Puteve otvara nove.

JELI OVO STVARNOST IL' SI MI DOŠAO U SNOVE?!

Nad linijom sna

Sklopit ću dlanove nad linijom sna.
Osmijeh nek’ lebdi nad skrivenoj riječi.
Dosegnut ću Nebesa tek nakon dna.
I zelene poglede noćas ću preći.

Precrtat ću lik u odrazu mora.
Srce neka mre,možda tu je draž.
Gumicom ću obrisati tragove od bora.
Istinu pokopati,prigrliti laž.

Posegnut će samoća za silama boli.
Lice iskušenja sakriti u sjenu.
Prokleta je duša koja tebe voli!
U meni ti ubio si nasmijanu ženu.

Samo još koju riječ o svemu...

Dok ruke mi čavlima kuju
uz sveto stablo budućeg života.
Obraze moje Judinim cjelovima truju.
Život je ovaj ponor i golgota.

Budite razbojnici,drugovi moji.
Izdajice mru više puta.
Ako si Čovjek,i vrag te se boji.
Ja jednim Srcem ostah osupnuta!

I dok tragam za svjetlošću,
gazim hodnicima tame i straha.
Možda dušu ovijem ustreptalom ludošću,
sutra će i čavli vaši biti dio moga praha.

O razbojnici moji,posrnulo cvijeće.
Grlim vas milo k'o usnulo čedo.
Ima li nam spasa?Kamo lude sreće?!
Zbogom blagostanje,došla si nam bijedo...

Gospodine

Odrekla sam se sebe
u korist vas,gospodine.
Svjesna ponora u koji tonem,
tvrdoglavo sam pregazila godine.

Ne, ja plakati neću.
Sudbu sam krojila sama.
Dok drugi su svjetlost izabrali,
meni draža bijaše tama.

Prostrla sam ljubav
pred noge što i jače gaze.
Umjesto cvijećem posute
izabrala sam trnovite staze.

I zato neka,gospodine.
Slobodno pljuj po sreći.
Kad udarac od vas primim,
ja i preko toga ću preći.

Oblačno je dušo danas

Oblačno je dušo danas.
Drina siva skrila draži.
Ja pomislih opet na nas.
Opet srce tvoje traži.

Sumorno je nebo naše.
Oko srca tuga vije.
Mir mi daju vinske flaše.
Osjećaje oblak krije.

Oblačno je,Sunce spava.
Na radiju naša pjesma.
Na ramenu tuđa glava.
Pusta klupa,stara česma.

Gledam vrane nebom viju.
A oblaci tmurni,sneni.
Moja njedra čežnju kriju.
Zagrljaji sad su njeni.

Oblačno je dušo danas.
Neka sjeta mene mori.
Ne,ne mislim više na nas,
al' mi duša čežnjom gori.

NESTAŠNA

I danas ću pokušati provući se

kroz uzani otvor tvojih misli.

Zagolicati dušu sanjarsku,

što kriješ iza lica grubijana.

Oviti se snažnim ti rukama,

kao ešarpom svilenom.

Šćućurena u toplinu muških grudi,

dok svira melodija samo nama znana.

Iznova ću mahati rukama nježnim bijelim

pod zatvorenim ti kapcima.

Podsjetiti srce na ljubav,

to što bijaše kao santa leda.

Bit ću nestašna u igri

čežnje,strasti i sreće.

I natjerati dušu ti samotnjačku

da drugim očima me gleda.

Zaplešimo...

Zaplešimo na rubu ludila
koracima davno naučenim
Pod ruku sa oblacima,
što nadvili su svoja ramena
 nad ludim nam glavama.

Stisni me uz grudi svoje,
rukom željnom moje kože.
Nek misli se množe
potkrijepljene muzikom iščekivanja.

Zaplešimo nad provalijom naših malih života.
Željni novih pokreta.
Željni dodirivanja...

I stisni moje želje uz svoje.
Nek traje ovo što samo mi vidimo.

Upij se u mom pogledu,
dok grlim te svojim osmijehom.

Posmatrači sa strane će nas optuživati.
Proklet će nas mnoga usta.
A ti me ne puštaj!

I pleši sa mnom na rubu ludila...

No name

Obuhvati mislima krajeve mog kaputa.
Kao što nekad ja milovah dušom tvoje skute.
I molitvom ljubavi posuh sve tvoje pute.
Dok željno sam čekala tvoj glas svakog dugačkog minuta.

Jednim naklonom kuštrave ti glave
pozdravi sva moja lutanja.
Teška bijaše moja usamljena putanja.
Težak bijaše izbor staze prave.

Samo jednom lik moj poljubi,
skriven pod usnulim kapcima.
Ruke uvele otrgni lancima,
i voli moje mirise,dok korak mi se u daljini ne izgubi.

ISKUŠENJE

"Postoji nekoliko dobrih načina kako ćemo se odbraniti od iskušenja, ali najsigurniji je kukavičluk." Mark T.

Jedan korak naprijed,

dva nazad...

Biti ili ne biti?

Pitanje je sad.

I dok krijem odraz u očima

ti spoznaješ titraje leptira.

Možda sam,a možda i nisam!

***************************

Jedan korak naprijed,

dva nazad...

Biti ili ne biti?

Pitanje je sad.

I dok gutam uzdahe strijepnjom izazvane

ti osluškuješ muziku srca ustreptalog.

Možda si ti,a možda to ipak nisi ti!

 

ČEŽNJA

Nemoj i ove noći igrati na smijeh.
Bar jednom budi jak i korakni ka istini.
Samo ovog trena ti se ne opiri.
Potreba za ljubavlju nije grijeh.

Pruži prste ka mojoj ruci.
U šaku ljubavi dodaj svoju kap.
Od jedne kapi,milo moje,znaj nastaće slap.
Ne boj se,gladnog ne žele ni vuci.

Pogledaj me očima čovjeka
što želi usne jedne žene.
Spreman je uraditi sve za oči njene.
Pa čak i ćutati od sad pa do vijeka.

Usnama potraži kapke snene.
U zagrljaj primi pjesmu što kuca.
Nek mjesto nađe kraj tvoga srca,
nemirna čežnja jedne žene.