Na kamenom mostu skamenjeno srce čeka.
Nekog iz daleka?
Vjetar u duši zastore njiše.
Pjesma se bolom čita,suzom piše.
Na kamenom mostu žena zoru dvori.
Drini sestri svoju tugu zbori.
Umiva kiša crnilo sa lica.
Slika nije slika,postala je skica.
Pod nogama kamen,a u duši stijena.
Sada samo utvara,a bila je žena.
Na kamenoj Ćupriji skamenjeno srce čeka.
Nekog iz daleka.
Nekog iz daleka?
Vjetar u duši zastore njiše.
Pjesma se bolom čita,suzom piše.
Na kamenom mostu žena zoru dvori.
Drini sestri svoju tugu zbori.
Umiva kiša crnilo sa lica.
Slika nije slika,postala je skica.
Pod nogama kamen,a u duši stijena.
Sada samo utvara,a bila je žena.
Na kamenoj Ćupriji skamenjeno srce čeka.
Nekog iz daleka.
Nema komentara:
Objavi komentar