Bulevar uzdaha

Sakrivam dlanove u džepu kaputa.

Usamljeni,promrzli,nikome mili.

Jesmo li došli na kraj puta?

Koplja odložili,barjake svili.

 

Oči u oči sa totalnim krahom.

Za nama pustoš,nema sažaljenja.

U potrazi prah za srodnim prahom.

Jednom kad’ umreš nema ozdravljenja.

 

Još vučem korak stazama sjete.

Bulevar uzdaha sakuplja suze.

Orlovi pali,vrane još lete.

Guje u grudima migolje se,puze.

 

Hladnom rukom na kamenu hladnu

krvlju svojom potpisujem pad.

U džepu kaputa skrivam dušu jadnu,

dok i s’ tobom putuju tuga,čemer,jad.

Na kamenom mostu

Na kamenom mostu skamenjeno srce čeka.
Nekog iz daleka?

Vjetar u duši zastore njiše.
Pjesma se bolom čita,suzom piše.

Na kamenom mostu žena zoru dvori.
Drini sestri svoju tugu zbori.

Umiva kiša crnilo sa lica.
Slika nije slika,postala je skica.

Pod nogama kamen,a u duši stijena.
Sada samo utvara,a bila je žena.

Na kamenoj Ćupriji skamenjeno srce čeka.
Nekog iz daleka.