Negdje,tu iza snova

Negdje...
Tamo...
Na uglu snova.

Tamo gdje se sve završava i gdje sve počinje.

Sreli smo se,
sasvim slučajno.
Izgubljenim pogledima tražeći neke poznate zjenice.

U moru nespokojnih,umornih i pomalo zasićenih...

U masi nedosanjanih,suludih,ustreptalih...

Između zareza,upitnika i po koje tačke.

Opjevani u nekim zaboravljenim stihovima.
Pomalo odbačeni od drugih,
a po najviše od samih sebe.


Negdje...
Tamo...
Na raskršću sna i jave.

Tamo gdje sanjalice grle svoje želje.

Opjevala sam te tugama,radostima,nespokojem.
Kao dječarca.
Starca.
Boga!

Raščupao si me, kao lutku,međ' radoznalim dlanovima.
Darujući mi osmjehe.
Suze.
Život!

I opet bih te sanjala!

I opet ćeš me sanjati!