Kada srce srećom drugo srce grli

Podižem večeras ovu čašu sreće.

Ispit ću do dna,kako dragi voli.

Okitit ću kosu pahuljama bijelim.

Pakujem u sanduk sve tuge i boli.



Obgrlit ću note pogledima snenim.

Ispružit ću ruke stihovima duše.

Neka svira srce melodije sretne.

Prošlost će progutat tame što me guše.



Podignite i VI,prijatelji mili

čaše,neka zvoni kristal u duetu.

Nek se prostre pjesma,rima,melodija.

Nek se ljubav,sreća u jedno prepletu.

Molitva za dušu jedne divne duše

Kroz uzani otvor vrata portala nebeskog jučer dušu,

još jednu,primiše anđeli na bijela krila.

Drhtaj na duši za dragom osobom u tihi jecaj samo jedne suze

i molitvu srca jutros sam skrila.

Nek’ duša umorna konačno nađe odmor za rane

što život joj ovaj težinom dariva.

Uz iskrenu tugu molitvu pojem.

Nek ruka Oca mir ti donese,Sveta Mati neka te cjeliva.

Pognute glave usnama nijemim sjećam se Čovjeka,

koji Čovjek bi.

Sretna što imala čast sam da upoznam dušu koja vječno živi kraj nogu Oca,

dok njeno tijelo pod zemljicom spi.